E sad sam morala na brzinu nešto smisliti.
Oliver Frljić Piše: Tatjana Sandalj Zanimljiv je način na koji redatelj Frljić i dramaturg Blažević slažu prizore na rubu prema kiču, patetici.
Dvorana je bila nova, tek otvorena, mramorni podovi, staklene stijene i drvena oplata na zidovima.
Religija ih je razočarala, vide kako svećenici maltretiraju dječake unutar crkve, znanost za njih nije dovoljno dobra da bi im pomogla, bračne veze se raspadaju, oni su usamljeni, i zato se obraćaju vidovnjacima.
Prilikom njihovog odabira morate uzeti u obzir da se moraju međusobno kombinirati.
Među njima treba istaknuti Andra Damiša, koji je komičarskom vještinom i lakoćom igranja gotovo u potpunosti preuzeo dominaciju scenom i pokazao vrlo dobro baratanje cijelim repertoarom komičarskih tehnika.