.
Ako ti jave: umro sam, ne brini.
Odjednom svet, dok hodaš sve više ti je uzan i osmeh sve tiši i tiši i nekako iskrivljen.
A onu žutu traku čuvam za uspomenu, složenu u jednoj knjizi kao što deca u spomenarima čuvaju neki, samo njima dragi, cvet.
Uzalud preturaš prašnjave slike i tražiš mamine oči na njima.
A živeti se i dalje mora, mada sve na nju svaki dan seća; kud god se okreneš: njen je dah.