Ko da umrla si, Udaljenost ima smrti tužnu moć, Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi- Poginut ću noćas i za dragom poć.
Da bi se voljelo, sve stvorih: nestvarno i što je java; Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu I besmrtnu ulogu-njoj koja me obasjava.
Kad koračajući cestom mrtvo svijetlo podne staneš preplašena krikom čudne ptice znaj: to krik je moga srca s blizih obala.
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu.
Neko će se možda zaljubiti baš u tvoj osmeh.
 I reci mi katkad neÅ¡to o njemu, da ne moram pitati strance koji mi se Äude, i susjede koji žale moju strpljivost.