Ovaj put ne kao nadređeni koji se boji za svoju karijeru, nego kao muškarac koji se bori između čežnje i zabrane.
Damjan je bjesno lupio vratima i izišao iz kuće.
Uvijek promjenljivo, uvijek gradiva koja se mijenjaju, mrve, ponovo vežu, uvijek radione, božanske tvornice koje izgrađuju idole.
Bio mi je prva srednjoškolska ljubav, stariji nekoliko godina od mene i izrazito naočit dečko.
Ciklusi su nosili moju kolijevku, te veslali i veslali poput veselih lađara, da bi mi načinile mjesta, zvijezde su se odmacile na svojim putanjama; one su poslale noći da se pobrinu za sredstva koja će me držati.
Pod mojim srcem rađale su se puno važnije stvari od njegove selidbe.